Knjiga: Lončarić, D. (2014). Motivacija i strategije
samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena. Rijeka: Učiteljski
fakultet u Rijeci. Poglavlje 1: SAMOREGULACIJA PONAŠANJA I UČENJA.Ovdje
prilažem link kako biste mogli detaljno proučiti i pročitati cijelu knjigu:https://bib.irb.hr/datoteka/791889.Loncaric_Motivacija_Samoregulacija_Ucenje_e_knjiga_3.pdf
Ovaj sam rad odabrala zato što smatram da je samoregulacija učenja bitna komponenta kako učiteljevog tako i učenikovog učenja.Samoregulirano učenje zapravo je samousmjeravajući proces kojim učenici transformiraju svoje mentalne sposobnosti u vještine učenja.Na samom početku ove knjige,autor navodi kako se u ovoj knjizi poseban naglasak pridaje obrambenom obrascu samoregulacije.Danas općenito je prisutna određena „manipulacija“ mladim ljudima i preveliko opterećenje je stavljeno na njih samih.Postavljeni su im određeni ciljevi i od mladih ljudi se očekuje onda da te ciljeve i ispune.Na taj se način „guši“ njihova kreativnost,samoregulacija i zapravo ih se onesposobljava da učine ono što oni uistinu žele i da imaju slobodu u odabiru načina na koji će te ciljeve postići.
Autor u sažetku navodi sljedeće: Na početku je definirana samoregulacija i pružen je povijesni pregled modela samoregulacije, nakon čega se izlaganje usmjerava na samoregulirano učenje. Prikazano je kako su se razmišljanja o proaktivnosti i reaktivnosti učenika odrazila na reforme i politike obrazovanja u SAD-u, čime je u ovoj knjizi model samoreguliranog učenja dobio povijesni i razvojni kontekst. Posebna pozornost posvećena je modelima samoreguliranog učenja iz socijalno-kognitivne perspektive učenja.Što se definicije samoregulacije i samoreguliranog učenja tiče, Vohs i Baumeister (2004) navode da se samoregulacija odnosi na vježbu kontrole nad sobom, posebno u smislu usklađivanja sa željenim standardima. . Učenici se samoreguliraju postajući aktivnim sudionicima u vlastitom procesu učenja aktiviranjem metakognitivnih i motivacijskih resursa, usmjeravanjem misli i osjećaja i poduzimanjem akcija kako bi ostvarili vlastite ciljeve učenja (Zimmerman, 1986; 2001). Osnovni elementi proaktivnosti uključuju samostalno postavljanje ciljeva, osobnu inicijativu, ustrajnost, praćenje napretka i vještine prilagođavanja.
Smatram da je bitno izdvojiti da prema Banduri (1986), samoregulacija uključuje tri procesa: samopromatranje ili nadgledanje ponašanja (b) samoevaluaciju napretka ili samoprocjenu i (c) samoreakciju. Ovi su procesi u međusobnoj interakciji i ovise o okolinskim faktorima koji mogu pomoći u razvoju samoregulacije. Sve su tri komponente povezane sa željenim ciljevima koji su određeni kao kognitivne reprezentacije određenog željenog ponašanja ili izvedbe, uključujući i standarde za provedbu tog ponašanja. Željeni ciljevi određuju što trebamo činiti, naglašavaju koje aspekte ponašanja bismo trebali opažati ili nadgledati tijekom samoregulacije i služe kao kriteriji za procjenu vlastitog ponašanja (Bandura, 1986).
Samoregulacija učenja veoma je opširna tema i teško je uistinu izdvojiti ono najbitnije.U ovoj je knjizi u svim poglavljima sve detaljno objašnjeno i vrlo korisno za naš daljnji rad.Samoregulacija je vrlo bitna,kao što sam već i u samom uvodu naglasila.Mi trebamo znati prepoznati i karakteristike učenika koji samoreguliraju svoje učenje (kao npr. da znaju koristiti različlite kognitivne strategije,da vjeruju kako su u stanju naučiti ono što treba,znaju stvoriti povoljnu okolinu za učenje...).Tu su i faze samoreguliranog učenja.
Što vi mislite,kako bi trebalo poučavati učenike samoreguliranom učenju? Koji su po Vama mogući razlozi neuspjeha učenika u samoregulaciji učenika? Što mislite,u kolikoj mjeri danas učitelji/učiteljice posvećuju značaj samoreguliranom učenju?
Samoregulacija je vrlo vazna svakom djetetu i trebalo bi je poticati time da se djetetu zadaju zanimljivi i inovativni zadaci cime bi svacija kreativnost dosla do izrazaja. Smatram kako je danas u skolstvu previse toga podredeno normama i djeca vrlo rjetko imaju priliku iskazati svoje interese i stavove te zbog toga dolazi do njihovog neuspjeha. Takoder mislim da ucitelji ne posvecuju dovoljnu paznju samoreguliranom ucenju jer vecina njih radi prema zadanom obrazovnom programu bez ikakvih drugih aktivnosti.
OdgovoriIzbrišiMislim da bi bilo korisno održati sat tijekom kojeg učitelj upoznaje učenike s pojmom samoreguliranog učenja te strategijama učenja. Pomoći im odabrati njima najbolje metode učenja i pratiti njihov napredak u tom procesu. Mogući razlozi neuspjeha u tome su možda nedovoljna zainteresiranost i učenika i učitelja za sam proces samoreguliranog učenja, nepoznavanje takvog oblika učenja i korištenje krivih metoda. Prema svome iskustvu tijekom osnovnoškolskog obrazovanja rekla bih da učitelji nisu pretjerano zaokupljeni samoreguliranim učenjem već sve prosuđuju na temelju ocjena.Smatram da je to žalosno i da bi se svakako trebala probuditi veća angažiranost oko poticanja samoreguliranog učenja kako bi kvaliteta obrazovnog procesa postala bolja.
OdgovoriIzbrišiUčitelj bi trebao upoznati djecu sa samoreguliranim učenjem što prije kako bi oni mogli otpočetka početi koristiti metode učenja koja im najbolje odgovara. Samoregulirana djeca bolje razumiju same sebe i svoj proces usvajanja i razumijevanja gradiva...
OdgovoriIzbrišiSmatram da danas učitelji ne posvećuju dovoljno pažnje i vremena samoreguliranom učenju već se striktno drže programa. Mislim da se na taj način onemogućuje razvijanje kritičnog razmišljanja i prosuđivanja kod učenika. Također mislim da sami učitelji nisu krivi zbog toga već cjelokupni obrazovni sustav koji im ne dopušta odstupanje od predviđenog programa. Osim toga razlog neuspjeha učenika u samoregulaciji učenja je možda preopterećenost (učitelja i učenika), učenje činjenica bez mogućnosti rasprave o njima te nezaintresiranost učenika za nove metode i pristupima učenju. Također smatram da je većina učenika usmjerena na ocjenu, a ne toliko na znanje. Učenike bi se moglo potaknuti na samoregulaciju učenja uz pomoć zanimljivih, korisnih i konkretnih zadataka i vježbi te predstavljanjem drukčijeg modela učenja.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je samoregulirano učenje vrlo korisno za djecu, ali učitelji ne obraćaju previše pažnje i problem je u tome što ne upoznavaju učenike sa prednostima takvog načina učenja. Imaju svoj plan i program i drže se toga jer naše školstvo ne brine previše o zadovoljstvu djece. Promjene bi se trebale uvesti i učitelji bi trebali dobiti mogućnost prenošenja novih i inovatovnih načina učenja koji bi pomogli djeci u savladavanju gradiva.
OdgovoriIzbrišisamoregulirano učenje valja poticati od najranije dobi kako bi djeca znala što bolje nositi se sa količinom gradiva i biti što uspješnija u učenju.
OdgovoriIzbrišiSmatram da bi se učenike trebalo poticati samoreguliranom učenju jer dijete na taj način postiže najbolje željene rezultate i ostvaruje svoje ciljeve. Samoregulirano učenje treba poticati od najranije dobi kako bi djeca znala kako prilagoditi gradivo sebi, kako da postave najbolje ciljeve i kako da nakraju te ciljeve ostvare.
OdgovoriIzbrišiDa bi učenici mogli samoregulirano učiti, prvo ih treba poučiti tome kako učiti. Možda neki ljudi smatraju da je to apsurdno, da svaka osoba zna učiti, no to nije točno. Smatram da je to isto kao i sa autoškolom, osoba ne zna voziti auto ( ispravno ) dok ne prođe autoškolu ili dok ga neka druga osoba ne nauči voziti. Tek kada učenici nauče kako učiti, možemo ih poučiti samoreguliranom učenju. To moramo napraviti na način da im dobro objasnimo što je to samoregulirano učenje i damo im primjere kojim se metodama mogu koristiti. Što se tiče samoreguliranog učenja, najveću ulogu tu ima samo dijete, njegova motivacija i ciljevi.
OdgovoriIzbrišiMislim da su najčešći razlozi neuspjeha kod samoreguliranog učenja neznanje o samoreguliranom učenju i nedovoljna motivacija za učenje.Mislim da učitelji i učiteljice jako malu pažnju pridaju samoreguliranom učenju pa skoro i nikakvu.
Prvi put sam za samoregulirano učenje čula sada na fakultetu, ali sam oduvijek na neki način samoregulirano učila. Nitko mi nikad nije pokazao kako da to radim, nego sam sama došla do toga. Mogu reći da sam imala sreće što sam naučila kako učiti, ali mnogi ne znaju to. Jako je važno da se djecu od početka njihovog školovanja ne samo podučava činjenicama, već da ih se podučava učenju jer će im to uvelike pomoći kasnije, u višim stupnjevima školovanja. Učitelji moraju pokazati djeci razne metode učenja, načine kako rasporediti i organizirati svoje vrijeme učenja, pokazati im kako se nositi s raznim preprekama na koje naiđu tokom učenja, pomoći im da pronađu motivaciju za učenje itd
OdgovoriIzbrišiDjeca pa čak i nastavnici nisu dovoljno upoznati s pojmom i značenjem samoreguliranog učenja. Mnoga djeca samoregulirano uče, a da toga nisu ni svjesni. Smatram da je to najbolji oblik učenja i da djecu treba poticati da samoregulirano uče. Samoreguliranim učenjem djeca uče na način na koji smatraju da je najbolji za njih i sami organiziraju svoje učenje što je odlično za stjecanje kompetencija koje će im koristiti u njihovom daljnjem obrazovanju i živozu općenito. Smatram da učitelji ne posvećuju dovoljno pažnje samoreguliranom učenju. Oni trebaju prvo djecu naučiti kako da uče, pokazati ima različite metode učenje i motivirati ih da samoregulirano uče.
OdgovoriIzbrišiDjecu u učenju treba pustiti da sami određuju svoje ciljeve na temelju vlastite želje za uspjehom i ostvarivanja svojih snova.. Pritisak koji se na učenike svakodnevno stavlja svakako nije dobar i pretjeran je, ali svakako školstvo se treba promjeniti u smislu poticanja djece da se razvijaju u onim kvalitetima i područjima koja djecu zanimaju, a ne biti specijalizirano za školovanje različite djece (interesima) sustavno i uskogrudno vec generacijama
OdgovoriIzbrišija sam također prvi puta ovaj pojam čula na fakultetu tj na kolegiju psihologije. Iako nisam znala za samoregulirano učenje, shvatila sam da sam nesvjesno primjenjivala ovu vrstu učenja. Smatram da učitelji ne posvećuju značaj ovome jer da posvećuju mislim da bi nas kao učenike upoznali s ovim pojmom i njegovim pozitivnim posljedicama. Većinom učitelji kažu djeci samo neka nauče, ne objašnjavajući koliko je bitna organizacija i planiranje. Zato kad se nakupi više gradiva najlakše je učiti napamet.
OdgovoriIzbrišiSmatram sa buducnost obrazovanja leži u samoreguliranom ucenju!
OdgovoriIzbrišiSmatram da se o samoreguliranom učenju malo govori i malo zna, ali da se to što prije treba promijeniti jer upravo u samoreguliranom učenju leži ključ uspješnog učenja. Učitelji trebaju više vremena posvećivati objašnjavanju i skretanju pažnje na ovaj segment učenja.
OdgovoriIzbrišiPo mom mišljenju, za početak bi se trebalo početi govoriti više o samoreguliranom učenju kako bi se djeca prvo upoznala s pojmom. Mislim da se danas ne govori dovoljno o toj temi te da zato i nije toliko popularna i ne pridaje joj se prevelika važnost. Raznim radionicama bi se samoregulirano učenje moglo uvesti u nastavu, te bi tako djecu zainteresirao taj način rada i trudili bi se sami postati samoregulirani učenik.
OdgovoriIzbrišiOduvijek sam štrebao gradivo kako bi brzo naučio ono što moram i prošao predmet, no od kako sam krenuo na faks mi samoregulirano učenje uvelike pomoglo da lako i efikasno naučim gradivo te sam ga u stanju i primjenit u svakodnevnom radu. Smatram da bi se veća važnost trebala pridonijet takvom učenju te se podučavat od rane dobi u školama kako bi djeca bila u stanju lakše učit.
OdgovoriIzbrišiUčenike i trebalo navoditi na samoregulirano učenje kroz različite aktivnosi koje bi u učenicima pobudile znatiželju i zanimanje za neki predmet ili gradivo. Mogući razlozi neuspjeha učenika u samoregulaciji učenja su različiti za svakog učenika, a nekima bi to mogla biti obiteljska situacija, nekima učitelj, a nekima nedostatak izvora za učenje. Nekako se nadam da učitelji/učiteljice danas posvećuju puno veći značaj samoreguliranom učenju.
OdgovoriIzbriši